Odjeci tišine

I sanjaj... <3

16.06.2017.

How I wish...

Jedna od onih noći kad mi baš ne ide. Kad bih željela nasloniti glavu na nečije rame i pričati o svemu što me tišti, svemu što mi ne da mira. Želim da me neko sluša, ali ne samo da sluša, slušati može svako. Želim da razumije. Želim zagrljaje. One zagrljaje koji lome kosti a onako usput i sve moje strahove, boli i nemire. Želim... a prokleto sam sama.

10.06.2017.

:)

I danas, evo, ako dobijem poklon, ne otvaram ga danima. Ljepše mi je da zamišljam šta može biti unutra. Uvijek je tako sa zatvorenim stvarima. I tek kad oljuštiš omot, prestaje svaka čarolija, jer više nema smisla nijedna igra pogađanja. Jer sve je u nama kad žmurimo, a strano kad otvorimo oči. I sve je naše dok želimo, a tuđe kad se ostvari.

09.06.2017.

Gost_1111

Pitam se zašto mi često padne napamet gost_1111...

05.06.2017.

Odavno nisam tvoja za voljenje

Pošto si otišao, ualud bi bilo da se vraćaš. Ne posjeduješ više ovu obećanu zemlju, niso uzrok bujanja trešnjinog cvijeta u mojim venama. Ne možeš opet leći, ostvariti snove na mojoj travi, ne možeš da zahtijevaš da te još jednom dodirnu moje vlati. Otpuzi nazad u svoju rupu, izgnaniku. Ljubi prag koji nikada više nećeš preći, zapamti okvir vrata koja nećeš više otvarati. Ne spominji dom, ne spominji moje ime - mi nismo tu. Ne traži nebo na mojim grudima, ne igraj se maslačkom ispod mojih rebara. Ne možeš skloniti grane sa mog lica, ne pipaj lišće na mojim nogama; ja sam skinula cipele, ja ostajem, ti ideš. Udaraj danima, viči noćima, nećeš ukloniti bedem, nećeš srušiti tvrđavu. Arhitekto, to više nije tvoja građevina. Ne poznaješ ove odaje, nećeš se popeti na vrh kule, nećeš me naći obasjanu mjesečinom jer, nemaš prava gledati obrise ispod lagane haljine. Prestani, ne kradi moje poglede, nisu tvoji za čuvanje. Ne traži moje riječi, nisu tvoje za pamćenje. Nemoj me željeti, želja je varljiva. Pomislit ćeš da ćeš me ponovo imati. Pošto si otišao sve je uzalud... Rekao bi izlizano "volim te", a ja odavno nisam tvoja za voljenje.

19.05.2017.

...

Na kraju se sve svelo na jedno "đe si" u prolazu...

18.05.2017.

Noć i ja smo stara klapa

Ne sjetim te se često, stvarno ne sjetim. Prođu nekad dani a ne sjetim se kako si me prije godinu dana ljubio, grlio i na uho mi šaputao bisere. Odavno sam se pomirila s tim da mi nismo mogli uspjeti, da ja ne mogu biti dio tvog puta. Ili sam mogla biti, samo da smo se malo više potrudili? Ko će znati... Ne vrijedi, kasno je. Sjetim te se u ovim noćima kad mi na random počne pjevati Balašević onu našu pjesmu, ma znaš ti koju... Bježim od nje kao đavo od krsta ali stigne me s vremena na vrijeme. Jednostavno, postoje noći kad ne mogu pobjeći od uspomena. Postoje noći kad mi u glavi odzvanjaju neke tvoje riječi, tvoje prvo izgovoreno volim te, onda kad sam to najmanje očekivala. I slomim se... Raspadnem se u milion dijelova. Ali mogu si to priuštiti S vremena na vrijeme. Noć je prijatelj. Noć sluša. Noć razumije. Ne postavlja mnogo pitanja. Sutra, kad svane novi dan, sve će ponovo biti dobro. Nastavit ću svoj život, trčati s jednom mjesta na drugo, zaokupiti se gomilom nevažnih stvari. I eto ga, nećeš mi biti u mislima više. Neće ni boljeti... Neće više boljeti propuštena prlika, neće boljeti što si me tako lako pustio, što se nisi borio sa mnom, za nas. Ma ništa neće boljeti. Ali... Ovo će biti duga noć.

12.05.2017.

Da sam znala

Da sam znala da si prazan ja bih okrenula leđa tvojim očima, igri obrva, pozivu na čaj. Da sam znala da nisi moj vratila bih te u more gdje čekaju one kopije na slatku riječ, poljubac u vrat, da im tvoj glas pjeva, oduzima dah. Da sam znala da si laž pljunula bih na sve izgovorene ljepote, jutarnji zrak, obećani grad, seoske kuće, zajedničke zore, ljubičasti zalazak. Da sam znala da nisi taj pokidala bih zavjese, sahranila maj i dan kada sam dozvolila pozornici da bude tvoja, da njome vladaš i plešeš i kao stradaš i kao želiš svaku ulogu. Da sam znala da me ne znaš, da sam prekinula pruje nego je počelo ne bih sad čekala kraj, slušala aplauz i gledala kako se poklanjaš.

06.05.2017.

Bolesna sanjarka

Spustila se noć a još se vrtimo u krug maštanja i ja. Kao kockar i njegov dug. Kao optuženi i utjeha. Skliznula je noć niz horizont krut. Dočekala nove nedosanjane snove, bolesne sanjarke. Prikradala se tiho vrhom prstiju do postelje njene, do skopljenih očiju. Osluškivala je nijemo ples leptirova, igru želja, pjesmu galebova. Osluškivala nijemo maštanja što se vrtila u krug. Maštanja, vlasnice sanjarenja. Raštrkane misli, nove planove, lude ciljeve i nedovršene radove, smjestila bi u snove da lađama noći, u koferima plove. Voljela je dan ali preferirala noć. Mirisala sunce ali udisala mjesečevu moć. Sakupljala danima ali sastavljala noćima, nove planove i nedovršene radove. Ima prijateljicu, zove se Noć. Otkriva joj tajne i zove u pomoć. Svaki san joj preda tačno u ponoć. Jastuke je ljubavlju natopila. Sreću pod postelju smjestila. Spremna je za nove avanture, nove snove, snove na koje svako ima pravo ali ih samo ona sanja. Ta, bolesna sanjarka.

22.04.2017.

:)

''Celi život provedemo želeći da nešto dostignemo, sledeći snove, verujući da ćemo, kad to dobijemo, postati srećni... ali nije tako. Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lepo, produhovljeno je ono čemu težimo. Poslednja stanica je smrt. Ako ne znamo da budemo srećni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju. Život je prepun blaga za kojim ljudi jure, to su sve one stvari za koje oni veruju da će im doneti sreću, a za koje se uglavnom ispostavi da su varke...I, ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudeo, čovek se zatekne samo s prazninom u rukama.''

02.04.2017.

Help!

Blogeri moji dragi, preporučite mi neku knjigu koja vas se baš dojmila i o kojoj ste razmišljali danima nakon što ste ju pročitali. Hvaaala! :)


Stariji postovi

<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
629

Powered by Blogger.ba